Mirjanin čarobni vrt

Naš je životni ritam naizgled određen satom buđenja, uredskim radnim vremenom i gledanjem dnevnika u 19.30 h. Ali, u stvarnosti, te društvene "navade koje nas sinhroniziraju" samo su pokazatelji unutarnjeg sata, baš kao što su to i prirodni pokazatelji sinhronizacije (izmjena dan/noć). Svi oni šalju signale tom unutarnjem "satu" , dirigentu orkestra naših ritmova: supra-kijazmatično čvorište. To je skupina neurona smještenih u mozgu, na razini hipotalamusa, tik iza očiju. Nije čudno da su upravo na tom mjestu jer velik dio informacija neophodnih za njihovo djelovanje dolazi upravo putem optičkog živca. Ta zona mozga, površine tek 5 cm2, upravlja većinom tjelesnih ritmova. Ona usklađuje procese koji će omogućiti najbolje moguće obavljanje nekog zadatka, tj. da smo i psihički i tjelesno spremni. Titanovski rad! I kao da to nije dovoljno, o tom velikom satu ovise i drugi, specifični ritmovi, povezani s našom temperaturom, izlučivanjem hormona kao i, na primjer, famozna epifiza - (pinealna žlijezda). .. Čovjek je nevjerojatno zamršeni stroj, ali krhak i osjetljiv! A kad (protiv svoje volje) ne slušamo naše unutarnje ure, iscrpljujemo se time što živimo suprotno od onoga što nam one diktiraju.

Potrebno je, međutim, tek malo da se sve vrati u red: u određene sate treba obavljati određene poslove ili zadatke, i to ustaliti kao svoju naviku. Toliko je to jednostavno. Specijalisti – nutricionisti, neurolozi itd - sve više uzimaju u obzir tjelesne ritmove koji se smjenjuju tijekom dana. Neki kancerolozi čak smatraju da lijekovi koji se daju pacijentu protiv raka ne djeluju na isti način ako ih se daje u različitim dnevnim periodima.

Neke od ovih činjenica još su i danas kontroverzne: kronobiologija postoji već više od stoljeća ali je trebalo čekati 60. godine prošlog stoljeća kako bi je priznali, pa se stoga smatra "mladom" medicinskom granom. No jedno je sigurno, ne košta ništa probati. Počnimo osluškivati svoje tijelo!

Jedno englesko iskustvo otvara nove horizonte svima koji pate od nesanice: odjenete li rukavice i čarape, tijelo vjeruje da mu se temperatura povećava (ali je to samo na ekstremitetima!). Stoga će se požuriti da vas "rashladi". A to omogućava lakše tonjenje u san…

Kontrast dana i noći neophodan je za dobar san. Svjetlost ima vrlo precizno kronobiološko djelovanje. Poslije 20 h, boravite u prigušenom svjetlu, jer je inače pod jakim svjetlom koje stimulira retinu, obustavljena proizvodnja melatonina (epifiza ne luči ništa ako nije primila signal o smanjivanju svjetlosti). Ujutro, zauzvrat ne oklijevajte se izložiti što jačoj svjetlosti. Što je kontrast intenzivniji, lakše ćete slijedeće večeri zaspati. Smatra se, uostalom, da je kasni izlazak sunca u jesen odgovoran za produženo lučenje melatonina što remeti ostale ritmove i time povlači pojavu famoznih jesenskih depresija.

Ako je prekid ritma preintenzivan u nedjelju uveče, teško ćete brzo zaspati. Rezultat, prekratka noć koja će u ponedjeljak utjecati na pad vaše produktivnosti. Dobro je poznato i statistički da je ponedjeljak dan u tjednu s najviše nezgoda i nesreća. Do srijede se ritmovi sređuju i tada je sve u savršenom redu.

Poput pekara koji se mora ustati rano da bi mu kruh bio spreman za jutro, tako i naše tijelo mora proći niz etapa kako bi se moglo probuditi. Između 5 i 6 sati, dakle kad još spavamo, tjelesna se temperatura počinje dizati. To će potrajati cijeli dan sve do između 18 i 20 sati kad se počne spuštati. Nadbubrežne žlijezde stanu lučiti kortizol, hormon "dobrog stresa", koji nam omogućava da smo u formi. Nemojte se prestrašiti, to ne znači da trebate ustati u 6 h. Kad se budite malo ste tupi? Bez sumnje otvarate oči prije nego je počelo lučenje kortizola. Normalan je i osjećaj blagog plutanja tijekom prijelaza s ljetnog na zimsko vrijeme i obrnuto: neka lučenja nisu međusobno usklađena. Našem je tijelo potrebno nekoliko dana da se prilagodi. A kod djece…mjesec dana. Nije to ništa ozbiljno nego samo mali nesklad, glavni biološki ritmovi nisu se još prilagodili.

Kad je kortizol izlučen, tijelo počinje vikati da je gladno. I to u pravi čas jer je to vrijeme kad se spori šećeri najbolje eliminiraju: stoga nema potrebe da se suzdržavate od jela nakon što je tijelo gladovalo šest do osam sati. Sad treba napuniti baterije kako bi nahranili i duh.

Ti prvi društveni kontakti stimuliraju koru mozga, tj .onaj dio mozga koji nam omogućava razmišljanje. Počnite polako sa zadacima koji ne zahtijevaju pretjerano promišljanje jer je to vrijeme u kojem tijelo asimilira doručak a mozak si pribavlja dovoljno hrane. To je trenutak za sređivanje i zagrijavanje a ne za pregovore oko podizanja kredita!

Ako imate pred sobom debeli fascikl s materijalima koje morate rješavati, to je pravi čas! Ne gubite vrijeme jer neće potrajati! To je i dobar čas za brzo učenje: pamtit ćete brzo ali ne zadugo. Savršeno za ponavljanje govora koji morate održati na važnom popodnevnom sastanku.

Tijelo nije samo žrtva hipoglikemije nego i žrtva fiziološke pumpe, neke vrste predaha koji izaziva biološki zamor. Tome se dodaju naše faze "dekompresije" koje su otkrili engleski istraživači. Noću, imamo faze koje traju otprilike sat i pol vremena. A slično je i danju. Svakih 90 minuta otprilike, žrtve smo neke vrste prebacivanja tijekom kojega naš duh odluta na nekoliko minuta. Stoga u Japanu, koji je inače poznat po paklenom radnom ritmu, upravo u to doba dana radni ljudi imaju obaveznu stanku. Tada se poslije predaha može još bolje raditi.

Kronobiologija pruža usluge i tvorcima raznih dijeta. Ne smijemo jesti kad se sjetimo: potrebno je pogoditi čas kad je masna stanica najraspoloženija otpustiti višak masti, dakle ujutro. Odatle i poslovica: ujutro jedi kao kralj, u podne kao princ, a uveče kao siromah…

Doručak se sastoji od energetskih namirnica (masti, šećeri) i sporih glucida (kruh) uz bjelančevine (mliječne, jaja). Ono što zovemo engleski doručak!

Ručak: krto meso, povrće, malo glucida (voće). Što kasnije ručamo to se glucidi sporije eliminiraju.

U 17 h: najbolje je voće. Dan se smiruje, javlja se tjeskobnost pa stoga nam treba šećera.

Večera: stanica se smiruje pa ni lučenje probavnih i žučnih sokova više nije toliko da bi mogli rastopiti sve masti. Izbjegavajte stoga teške obroke jer ćete inače loše spavati. Radije jedite bjelančevine i poluzasićene masne kiseline (plava riba, repičino ulje). Nema smisla suzdržavati se: organizam registrira manjak i skuplja umjesto da eliminira.

Za one koje kreću na posao u zoru predlažemo da si nabave "simulator zore" (Nature et Decouvertes), svjetiljku koja se postupno pali. Pomoći će da malo prevarite tijelo koje ćete uvjeriti da je već zora i da je vrijeme da tijelo počne s procesima buđenja iako je vani još noć!

Jedite lagano i ne previše. Prije svega malo glucida jer se u to doba podiže inzulin. Njegova se uloga sastoji u tome da dopremi glukozu iz krvi u stanice kako bi ove mogle proizvesti energiju. Previše hrane odjednom moglo bi usporiti taj proces. Organizam se primiruje kako bi mogao probaviti jelo pa ste stoga blago pospani. Izbjegavajte gimnastiku, to je doslovce "protuprirodno".

Tu je još uvijek dobro obavljati neke lakše zadatke. Ako trebate ići kod zubara neka to bude u 15 h. U to doba dana lokalna anestezija najbolje drži i traje dva do četiri puta duže!

To je vrijeme dana kada se lako sređuju i najteži fascikli. Idealno vrijeme za učenje: trebat će vam dulje nego ujutro ali ćete naučeno duže pamtiti.

Dnevna tjelesna temperatura doseže svoje najviše vrijednosti. I pamet vam radi sto na sat (nikad toliko efikasno ne razmišljate kao sada). To je i idealno doba za tjelesne pothvate. Ali i za vođenje ljubavi, famoznih "od pet do sedam", doba kad su lučenja serotonina, hormona emotivnosti, na vrhuncu!

Tjelesna se temperatura polako spušta. Niste još posve iscrpljeni, ali vas svejedno mrzi i pomisliti da se bliži kraj dana. Radi se o svega 0,5 stupnja C, ali dovoljno da povuče za sobom snižavanje energije. Ogladnjeli ste. Nema sporta u to doba: to bi ozbiljno podiglo tjelesnu temperaturu u doba kad ona prirodno slabi…što bi prouzročilo loš san! Izbjegavati i diskusije ili filmove pune nasilja.

Taj hormon nas čini pospanima. Budnost slabi, čovjeku je hladno, arterijski pritisak je na minimumu a s tim i tjelesna snaga. Ne borite se protiv toga poslije 23 h…Faza tonjenja u san bit će lakša, garantirajući vam dobar san vrhunske kvalitete. Pažnja, izlučivanja se smanjuju sa životnom dobi, uzimanjem nekih medikamenata (klonidin, benzodiazepin), alkohola i kave.

Kad se radi o različitim načinima liječenja i uzimanja lijekova naše stanice ne reagiraju na isti način u različitim dnevnim razdobljima. Ovisno o raspoloživosti organa na primanje liječenja ovisi i djelovanje lijeka. Kancerolozi već koriste pumpe koje se programiraju tako da ubrizgavaju lijek u onom dobu dana kad su zdrave stanice najmanje osjetljive (kako bi ih se poštedjelo loših popratnih posljedica), a kad su bolesne stanice najranjivije (kako bi ih se lakše uništilo). Tako je davanje cisplatina između 16 i 20 h manje otrovno za probavni trakt i koštanu srž nego isto jutarnje liječenje. Kad se radi o ciklofosfamidu to je najbolje oko 12 h, a zračenje bi trebalo optimalno davati oko 10 h. Sve to ovisi o lijeku ali i o pacijentu jer svi ljudi nemaju iste bioritmove. Kronobiologija se isto tako primjenjuje i za svakodnevne lijekove. Dobro je o tome razgovarati s vašim liječnikom pogotovo ako istodobno uzimate nekoliko vrsta lijekova a vaš je ritam života "klasičan".

Istraživanja su pokazala da su tretmani tipa obustavljanja rada protonske pumpe efikasniji.

Bolje je uzimati ih tijekom jutra kako ne bi uznemiravali lučenje famoznog kortizola pred zoru…

Bolje ih se podnosi uveče (7% popratnih posljedica nasuprot 25% ako ih se uzima ujutro) ali ih ipak uzmite i tijekom dana ako vas boli i jedite istodobno kako biste ograničili njihovo loše djelovanje na probavu.

Receptori u bronhijima osjetljiviji su oko 23 h. Uostalom poznato je da su akutni napadaji astme češći noću nego danju. Ta je satnica dokazano bolja za lijekove na bazi teofilina a uzimanje beta2mimetika uveče još nije dovoljno istraženo iako se čini da je i te lijekove bolje uzimati uveče.

Protiv sezonske depresije. Ujutro i uveče kako bi se "kompenziralo" skraćivanje dana.

Protiv nesanice. Krajem popodneva za one koji su skloni da već rano zaspu. Ujutro za usporavanje ritma onih koji nikako ne mogu zaspati.